Seks

U mojoj roditeljskoj kući seks je bio tabu tema.


Naravno da sam informacije o tome što se zbiva sa mojim tijelom i što dvoje ljudi radi kad radi
one stvari saznavala iz knjigica. Kojih u to doba baš i nije bilo previše, niti su meni bile dostupne.

Ne da nismo imali knjiga doma, to ne. Ipak su moji dragi roditelji bili profesor i nastavnica.
Ali na policama u našoj kući ponosno su stajali kompleti Dostojevskog, Tolstoja, Cronina, Krleže, Andrića, Ćopića, Hemingwaya, Remarquea i Pearl Buck. Obožavala sam ih čitati, ali ono malo iskustava Ane Karenjine nije mi davalo dovoljno informacija koje sam kao srednjoškolka trebala.

Čak je i s filmovima bio problem. Ako se dvoje glumaca samo poljubilo na ekranu, meni je bilo užasno neugodno jer su se moji starci počeli jako vrpoljiti u foteljama. A stari bi komentirao nesto kao pa sta im ovo treba?

A onda sam sredinom sedamdesetih otišla na studij u Sarajevo i otkrila Ericu Jong i Strah od letenja, Francoise Sagan, D.H.Lawrence i John Updike.
Počela sam glumiti feminizam i čitala Orianu Fallaci. Nitko mi nije bio ravan.

A zapravo sam kroz cijeli sudij hodala sa svojim gimnazijskim kolegom, bili smo ludo zaljubljeni i ništa nismo znali o seksu ( iako je on mislio da zna).
Samo smo čekali dan kad ćemo završiti studij, oženiti se i biti zajedno 24/7 , kako bi rekli Amerikanci.

I tako, godine su prolazile a meni su i dan-danas zabavni tekstovi o seksu i stvarima oko njega.


Sexopolis Milane Vuković Runjić sam pratila bez preskakanja nastavka.



Pedeset nijansi sive mi je jako inspirativna knjiga. Pročitala sam sva tri dijela i iako mnogi kritiziraju takvu literaturu, ja je branim. Ne samo zbog broja prodanih primjeraka i broja žena koje su oduševljeno pokupovale te primjerke.



Čak i malo drugačije teme seksa kao gej literatura meni su zabavne.
Kako su homoseksualci spasili civilizaciju vrlo je zabavna knjiga. Spisateljica Cathy Crimmins tumači kako je gej kultura utjecala na glazbu, modu i život općenito. Bez isključivanja hetero populacije, što ti daje osjećaj da nisi uljez dok čitaš, da ne viriš kroz tuđu ključaonicu.



Za mene su knjigice i danas izvor sreće, tuge, teških emocija, laganih ljubavi, transfera u druge svjetove kao i novih saznanja.
Ne više o seksu ;)

Koncert uspomena

Željko Bebek je otpjevao svoj slavljenički koncert u Lisinskom 02.studenog. Koncert je bio dobar.
 I emotivan i profesionalan, sve kako treba. Pjevali smo u glas poznate pjesme Bijelog dugmeta.
One druge smo pjevušili.

J. i ja volimo ići na koncerte i svaki koji smo slušali bio nam je zbog nečega poseban.

Cohenov u Areni  bio nam je najbolji, Santanu smo jedva dočekali, Simple Minds su nas oduševili, Beyonce je odradila pravi spektakl. Kad smo slušali Rolling Stonese nismo znali što bismo od sreće.

A tek Bijelo Dugme na Maksimirskom stadionu! Zucchero u  pulskoj Areni sa svojim posebnim glasom i izvrsnim glazbenicima.

Bebekov koncert me vratio u gimnazijske dane.

Kad sam imala sedamnaest godina i išla na svoj prvi koncert.

Industrijska škola u Zenici, a mi povješani na ogradu stepenica da bolje vidimo i čujemo. Razglas nikakav. Gužva neopisiva. Nastupa grupa Jutro sa pjesmom Selma.

Kakav je to glupi tekst mislim se? Selma putuje na fakultet... Selma ne naginji se kroz prozor...
 

U to vrijeme sam se furala na stihove Jesenjina i Lorke. Na njihove velike ljubavi i velike stihove.

"Svog" Lorcu sam dobila 1973. godine  od Velikog Ujaka. Na njoj je posveta: Mojoj voljenoj Nećaki.

Jesenjin je poklon od Ujkice. Nema posvete, nema datuma, samo njegov potpis.
Izdanje je 1969., vjerojatno je došla do mene iste godine kad i Lorca. Ili godinu ranije.
Danas se pitam, je li mi poklonjena?













VEČER                                                          F.G.Lorka : Umro od ljubavi

Tri jablana golema                                         Prijevod: Drago Ivanišević
i jedna zvijezda.

Tišina, nagrizana
od žaba, nalik je
na ispisani veo
sa zelenim pjegicama.

U rijeci
suho drvo
procvjetalo u kruzima
usrijeđenim.

I sanjario sam iznad voda
o mojoj crnki iz Granade.



Sve drugo osim ovakvih stihova mi je bilo glupo i blesavo. Pa tako i tekst pjesme Selma.

Malo po malo Bijelo dugme postane brend. A pjesma Selma njihova kultna pjesma.

A onda je Željko Bebek na svoj slavljenicki koncert doveo Selmu.

Dragu ženu, preslatku bakicu koja se na trenutak našla pod svjetlima reflektora dvorane Lisinski.

Bila sam iskreno dirnuta kad sam je vidjela. Raspitivala se gdje živim u ono malo vremena i između svih ljudi koji su je htjeli pozdraviti.Tako je Bebekov koncert za mene dobio prizvuk nostalgije i sjete. Sjete za danima kad sam bila blesava.