Zato što je osvojio nagradu za najbolji neobjavljeni roman i mnogi su već pisali o njemu.
Bila sam već pri kraj knjige kad smo krenuli na put i pročitala sam ju već u avionu.
J. je svoju knjigu zaboravio pa sam mu ponudila Susjeda.
A ja sam se bacila na prekrasni roman Milene Busquets, I to će proći.
Mojim prijateljima je poznat moj opravdani strah da neću stići pročitati sve knjigice koje želim, pa rijetko ponavljam čitanje cijele knjige. Ali ovu ću sigurno ponovno čitati.
Da se vratim Susjedu. Jednostavne i svakodnevne rečenice koje "izgovara" Katarina neopisivo su privlačne. Kao i sama Katarina koju sam zamislila kao jednu od onih preslatkih debeljuca sa lijepom frizurom i nalakiranim noktima. I krupnim nakitom.
Problem je što sam se ja stalno brinula za nju. Da ne napravi neku glupost i pretjera sa pokazivanjem svoje "ljubavi". Jer to i nije bila ljubav. Samo velika želja da ima nekoga svog pored sebe, za kavu, za šetnju, za šutnju ili sjedenje pred televizorom.
A onda je J. počeo čitati.
Šta si mi ovo dala? Hoće li ona ovako do kraja knjige? Je li normalna?
Srećom, J. ne odustaje tako lako. Pogotovo uz moje argumente "najbolji roman" , a ne "najbolji ženski roman".
I nedostatak bilo čega za čitanje na malom otočiću Maldiva. Ovdje nema čak ni novina. A ne možeš se niti kupati po cijeli dan. Već prvi dan smo izgorili k'o pravi glupi turisti.
Kako je čitanje odmicalo, tako je počeo komentirati: pa ovo je Bolero.
Svira li svira istu temu, a nije baš dosadno. Zapravo je prilično dobro.
Ili kao Stilske vježbe.
J. obožava Stilske vježbe. Tako sam znala da je " moja " knjigica dobila najbolju ocjenu kod njega koji voli Baretića i Franzena.
I akcijske filmove. Sa naglaskom na akcija.
